Ljubav, ljubav je smisao života.
Priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota.
Ljepota njena se ne može ni s čim mjerit
reče mi krvavih očiju i ode rakiju potegnit.
Zove se Alma i sjedila je sama u klupi
ja joj prosu neki fazon glupi.
Reko "Dje si curo zgodna" ona kaže da me pozna
ti si Mahir osmi dva već te dugo gledam ja.
Bilo je pola dva April peti Mahir se sjeti.
Odmah smo se zaljubili i pred svima poljubili
hodali smo školom držali se za ruku
djelili istu klupu i užinu, imali istu družinu.
Istu srednju školu, s njom sam pjevo u horu
izigravo foru, vozili se na mom motoru.
Ja, Alma i Tomos imali smo mali kosmos
svoje drvo uz Savu, stotinu djece u planu.
Svoje pjesmu, svoje priče, naša hrana naše piće
naše zvijezde i nas grad, sjećam se ko sad.
Rekla je "Mahire bojim se pazi da me ne boli."
Bojo sam se i ja al sam znao da me pravo voli.
Ja i Alma goli i njoj i meni prvi puta
bilo je ljeto i Ficibajr naše drvo pored puta.
Nikad neću zaboravit taj miris trave
u očima zvjezde kako sjaje topli vjetar sa Save.
Taj dim cigare moj izgubljeni pogled.
"Jednog dana bit ću ti zena a ti moj čovjek."
Konobar, daj još jednu ja izvadi siće
donesi Mahiru piće da ćujem ostatak ove priče
On svoj konjak sastavi pa priču meni nastavi
Almini starci su bili na rastavi.
Nije mogla više trpit non stop svađe
pa je kod mene živila rađe dok se sama negdje ne snadje.
Međutim to se odužilo na jedno dvije godine
pa smo prešli u stan kod moje bližnje rodbine.
Reko hajmo se oženit datum svadbe 3. Maj
na svadbu ćemo pozvat cijeli naš kraj..
tu je bio kraj.
Dan prije vjenčanja došlo je do sranja
ona bila je kod matere tam će dočekat svatove.
Al umjesto svatova, ljudi pale su granate
pobjegla je s materom kod svoje tetke Fate
Svi znate, bila je panika spasi živu glavu
ja sam preplivo Savu im'o sreću pravu.
Probo sam je nazvat međutim pukle su veze
"Alma je mrtva, Alma je mrtva!" to su bile riječi Kreze.
Krezo lažeš, lažeš Krezo jebaću ti sve
Ne lazem Mahire, matere mi, evo pitaj Alije
Alija reci nešto ljudi nemojte me sad zajebavat
vidio sam kako je pala kad je posla pretrčavat
i mrtva je 100 % jer ja sam zadnji osto
poginuli su još dvojica sto sam ih bio po nju poslo.
Bez zraka sam osto sedam dana nisam mogo jest
čeko sam svaki dan da neko kaze neku vijest
al ništa ni vijesti ni života u meni
samo alkohol u mojoj veni i sjećanje o jednoj zeni...
Otiso sam u Njemačku i počeo tam radit
reko lakse ću je zaboravit i malo ću se oporavit.
Dan za danom 12 sati dnevno radio sam vrijedno
poso i rad samo da zaboravim na rat.
Godine su prolazile i naniza ih se već 6
završen je rat u Bosni je to već stara vijest.
Sta ću dole, nemam ništa, tu sam sebi zivot stvorio
ma hajmo dole na par dana moj frend me nagovorio.
Došo sam dole i bilo je sve u najboljem redu
dok nisam sreo koga - pa Alminog rođaka Vedu
"Dje si Mahire? Dje si Vedo?"
Evo kaze bas sam sada kod Alme kreno.
"Zar si šeno Vedo, šta me zezaš?"
"Pa Alma je živa, šta ti ni ne znaš?"
Noge mi se odrezaše i sve slike nase došle mi na oči
"Vodime me Vedo moram do nje doći."
"Neće moći."
Reko "Molim?"
Kaze "Pa Alma se udala za Kebu s njime čeka bebu
i to drugu, prošle godine mu je rodila curu."
Dade mi broj telefona odma sam je bio nazvo.
Reko "Halo, Alma, izvini jebiga nisam ni ja znao."
Tako poče razgovor 2 sata smo plakali, jedno drugom se jadali, dok smo zajedno razgovarali.
"Izvini Mahire takva je sudbina bila
ako ti ista znači kćer mi se sad zove Mahira.
Nisam znala dje si nisi mi se javljo udala sam se za Kebu
i sad ga volim ono pravo plaho, hajde zdravo.
Zdravo, vidimo se sutra."
Evo sad sam tu konobar daj nam sad jos jednu ljutu.
Pa reko "Šta ćes sad hoćes se ić nać sutra?
Sjedi Edo pit ćemo do jutra." kapnu suza ljuta.
Diže se on kaze "'Izvinite ljudi, odoh ja sad pišat"
začu se pucanj i sva raja poče vrištat.
Izletio sam odma da vidim šta je to
Mercedes krvavi, pištolj - i Mahir se je ubio..
...ubi se čovjek a bio mlad...
Priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota.
Ljepota njena se ne može ni s čim mjerit
reče mi krvavih očiju i ode rakiju potegnit.
Zove se Alma i sjedila je sama u klupi
ja joj prosu neki fazon glupi.
Reko "Dje si curo zgodna" ona kaže da me pozna
ti si Mahir osmi dva već te dugo gledam ja.
Bilo je pola dva April peti Mahir se sjeti.
Odmah smo se zaljubili i pred svima poljubili
hodali smo školom držali se za ruku
djelili istu klupu i užinu, imali istu družinu.
Istu srednju školu, s njom sam pjevo u horu
izigravo foru, vozili se na mom motoru.
Ja, Alma i Tomos imali smo mali kosmos
svoje drvo uz Savu, stotinu djece u planu.
Svoje pjesmu, svoje priče, naša hrana naše piće
naše zvijezde i nas grad, sjećam se ko sad.
Rekla je "Mahire bojim se pazi da me ne boli."
Bojo sam se i ja al sam znao da me pravo voli.
Ja i Alma goli i njoj i meni prvi puta
bilo je ljeto i Ficibajr naše drvo pored puta.
Nikad neću zaboravit taj miris trave
u očima zvjezde kako sjaje topli vjetar sa Save.
Taj dim cigare moj izgubljeni pogled.
"Jednog dana bit ću ti zena a ti moj čovjek."
Konobar, daj još jednu ja izvadi siće
donesi Mahiru piće da ćujem ostatak ove priče
On svoj konjak sastavi pa priču meni nastavi
Almini starci su bili na rastavi.
Nije mogla više trpit non stop svađe
pa je kod mene živila rađe dok se sama negdje ne snadje.
Međutim to se odužilo na jedno dvije godine
pa smo prešli u stan kod moje bližnje rodbine.
Reko hajmo se oženit datum svadbe 3. Maj
na svadbu ćemo pozvat cijeli naš kraj..
tu je bio kraj.
Dan prije vjenčanja došlo je do sranja
ona bila je kod matere tam će dočekat svatove.
Al umjesto svatova, ljudi pale su granate
pobjegla je s materom kod svoje tetke Fate
Svi znate, bila je panika spasi živu glavu
ja sam preplivo Savu im'o sreću pravu.
Probo sam je nazvat međutim pukle su veze
"Alma je mrtva, Alma je mrtva!" to su bile riječi Kreze.
Krezo lažeš, lažeš Krezo jebaću ti sve
Ne lazem Mahire, matere mi, evo pitaj Alije
Alija reci nešto ljudi nemojte me sad zajebavat
vidio sam kako je pala kad je posla pretrčavat
i mrtva je 100 % jer ja sam zadnji osto
poginuli su još dvojica sto sam ih bio po nju poslo.
Bez zraka sam osto sedam dana nisam mogo jest
čeko sam svaki dan da neko kaze neku vijest
al ništa ni vijesti ni života u meni
samo alkohol u mojoj veni i sjećanje o jednoj zeni...
Otiso sam u Njemačku i počeo tam radit
reko lakse ću je zaboravit i malo ću se oporavit.
Dan za danom 12 sati dnevno radio sam vrijedno
poso i rad samo da zaboravim na rat.
Godine su prolazile i naniza ih se već 6
završen je rat u Bosni je to već stara vijest.
Sta ću dole, nemam ništa, tu sam sebi zivot stvorio
ma hajmo dole na par dana moj frend me nagovorio.
Došo sam dole i bilo je sve u najboljem redu
dok nisam sreo koga - pa Alminog rođaka Vedu
"Dje si Mahire? Dje si Vedo?"
Evo kaze bas sam sada kod Alme kreno.
"Zar si šeno Vedo, šta me zezaš?"
"Pa Alma je živa, šta ti ni ne znaš?"
Noge mi se odrezaše i sve slike nase došle mi na oči
"Vodime me Vedo moram do nje doći."
"Neće moći."
Reko "Molim?"
Kaze "Pa Alma se udala za Kebu s njime čeka bebu
i to drugu, prošle godine mu je rodila curu."
Dade mi broj telefona odma sam je bio nazvo.
Reko "Halo, Alma, izvini jebiga nisam ni ja znao."
Tako poče razgovor 2 sata smo plakali, jedno drugom se jadali, dok smo zajedno razgovarali.
"Izvini Mahire takva je sudbina bila
ako ti ista znači kćer mi se sad zove Mahira.
Nisam znala dje si nisi mi se javljo udala sam se za Kebu
i sad ga volim ono pravo plaho, hajde zdravo.
Zdravo, vidimo se sutra."
Evo sad sam tu konobar daj nam sad jos jednu ljutu.
Pa reko "Šta ćes sad hoćes se ić nać sutra?
Sjedi Edo pit ćemo do jutra." kapnu suza ljuta.
Diže se on kaze "'Izvinite ljudi, odoh ja sad pišat"
začu se pucanj i sva raja poče vrištat.
Izletio sam odma da vidim šta je to
Mercedes krvavi, pištolj - i Mahir se je ubio..
...ubi se čovjek a bio mlad...
×
![]()
