(1978)
Čovjek je danas
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Nebo je olovno,
Vjetar krešti,
Neki su već pobjegli
U gudure.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili
U psihozi.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Nećemo valjda biti mi
Ta nesretna generacija,
Nad kojom će se izvršiti
Velika posljednja racija.
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Nebo je olovno,
Vjetar krešti,
Neki su već pobjegli
U gudure.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili
U psihozi.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Nećemo valjda biti mi
Ta nesretna generacija,
Nad kojom će se izvršiti
Velika posljednja racija.
inviata da Kheoma - 26/12/2006 - 18:24
×