Language   

Joan of Arc

Leonard Cohen
Back to the song page with all the versions


Versione polacca di Maciej Karpiński e Maciej Zembaty
IVANA ORLEANSKA

Iz mraka jezdi Ivana snena,
plamom iskri staza njena,
čvrst oklop traži mjesec žut...
a rûke snažne nema za loman skut.

I reče: »Dosta igre grube,
želim one što divlje ljube,
velebna zvona i bijelo tkanje,
tu krunu, za moje davne dječje sanje...«

»Želji je mojoj otrov pravi,
tvoj vlažan hod po kišnoj travi,
i napast zgazit će vrlinu,
za hladnu i tako blijedu heroinu.«

»Tko zbori« – sjevne glas njen grubi,
skrivenom nadom da je snubi,
»Plam gorući zborim, znaj,
i volim blijedu čežnju...
volim tvoj sjaj...«

»Zbog mene oganj krv nek' sledi,
za vlažan hod i drhtaj blijedi,«
prozboreć' tiho kleknu smjerna,
i osta samo jedna, do groba vjerna.

U gorućoj dubini čežnje
njen blijedi prah u šaku stegne
nad povorkom, pred snom vjenčanja,
on prostre prah od bijelog njenog tkanja.

U dnu goruće dubine čežnje
njen blijedi prah on šakom stegne
i tad prekasno joj svijest bî dana,
da plamen on je, a ona suha grana...

»Slušah joj krik i jecaj slave,
posljednji hroptaj smrtne strave,
zar morah čežnju svojih tama,
uz cjelov vratit vrelom
srcu plama...«
JOANNA D'ARC

Tylko płomień biegnie za Joanną
Kiedy jedzie konno przez ciemność
Nawet księżyc jej zbroi nie złoci
Jest sama wśród dymu i nocy
I mówi - Już mnie ta wojna zmęczyła
Chcę być znowu taka jak byłam
Chcę pod białym weselnym przybraniem
Ukryć moje wielkie pożądanie

Że tak mówisz szczerze się raduję
Co dzień patrzę jak tędy cwałujesz
Muszę zdobyć - coś we mnie aż wyje
Tę samotną zimną heroinę
Kim ty jesteś jakie twoje imię ?
Zapytała ukrytego w dymie
Jestem ogniem - przedstawił się głośno
Kocham twoją dumę i samotność

Jeśli ognia masz w sobie za mało
Ja ogrzeję cię mym własnym ciałem
Rzekł i runął na nią by czym prędzej
Stać się jej jedynym oblubieńcem
Potem ukrył prochy Joanny
Na dnie serca płonącego nieustannie
A popioły z jej sukni rozsypał
Nad głowami tłumu weselników

A gdy ukrył prochy Joanny
Na dnie serca płonącego nieustannie
Wtedy nagle pojęła ze zdumieniem
Że jest drewnem - skoro on jest płomieniem
Ja widziałem jej łzy i cierpienie
I blask chwały w gasnącym spojrzeniu
Czy do mnie też przyjdziesz miłości
Tak okrutna i pełna jasności ?


Back to the song page with all the versions

Main Page

Note for non-Italian users: Sorry, though the interface of this website is translated into English, most commentaries and biographies are in Italian and/or in other languages like French, German, Spanish, Russian etc.




hosted by inventati.org