Он не вернулся из боя
Vladimir Semënovič Vysotskij / Владимир Семёнович Высоцкий| La versione in croato desunta dai sottotitoli del seguente video YouTube: | |
| ЁН НЕ ВЯРНУЎСЯ З БОЮ Дык чаму ўсё інакш? Сёння ж так, як заўжды: Звыклы неба блакіт надо мною, Тыя ж лес, і паветра, і бляск ад вады... Толькі ён не вярнуўся з бою. Не магу зразумець, хто праўдзівей каго Быў у спрэчках без сну і спакою... Ды цяпер я адчуў: не стае мне яго, - Ен учора не выйшаў з бою. Не да месца маўчаў і не ў такт падпяваў, Гаварыў пра сваё, дарагое. Прачынаўся з усходам і спаць не даваў. А ле вось - не вярнуўся з бою. Апусцела зямлянка цяпер без яго. Азірнуўся: заўжды ж было двое!.. Для мяне - быццам ветрам задзьмула агонь, - Ён учора не выйшаў з бою. Як з палону, прарвалася смела вясна. Памыліўшыся, клікнуў яго я: "Сябар, дай прыкурыць!" - а у адказ - цішыня... Гэта ж ён не вярнуўся з бою. Аніколі не кінуць у горы-бядзе Нашы паўшыя, як вартавы І люструецца неба ў лясах, бы у вадзе Гуртам ёлкі стаяць маладыя. Мы бывалі шчаслівей, відаць, удвайне, Калі час свой дзяліў ён са мною... Гэта ўсё аднаму? І здаецца ўжо мне, Быццам я не вярнуўся з бою. ËN NE VJARNUŬSJA Z BOJU Dyk čamu ŭsë inakš? Sënnja ž tak, jak zaŭždy: Zvykly neba blakit nado mnoju, Tyja ž les, i pavetra, i bljask ad vady... Tol'ki ën ne vjarnuŭsja z boju. Ne magy zrazumeć, xto praŭdzivej kago Byŭ u sprečkax bez sny i spakoju... Dy cjaper ja adčuŭ: ne stae mne jago, - En učora ne vyjšaŭ z boju. Ne da mesca maŭčaŭ i ne ŭ takt padpjavaŭ, Gavaryŭ pra svaë, daragoe. Pračynaŭsja z usxodam i spać ne davaŭ. A le voś – ne vjarnuŭsja z boju. Apuscela zjamljanka cjaper bez jago. Azirnuŭsja: zaŭždy ž bylo dvoe!... Dlja mjane – byccam vetram zadźmula agoń, - Ën učora ne vyjšaŭ z boju. Jak z palonu, prarvalasja smela vjasna. Pamyliŭšysja, kliknuŭ jago ja. «Sjabar, daj prykuryć!», a u adkaz – cišynja... Gǝta ž ën ne vjarnuŭsja z boju. Anikoli ne kinuć u gory-bjadze Našy paŭšyja, jak vartavy I ljustruecca neba ŭ ljasax, by u vadze Gurtam ëlki stajać maladyja. My byvali ščaslivej, vidać, udvajne, Kali čas svoj dzjaliŭ ën sa mnoju... Gǝta ŭse adnamu? I zdaecca ŭžo mne, Byccam ja ne vjarnuŭsja z boju. | ON SE NIJE VRATIO IZ BOJA Zašto je sve tako čudno? Mada je isto kao i prije, isto nebo, opet plavo ista šuma, isti vazduh i ista voda samo što se on nije vratio iz boja, ista šuma, isti vazduh i ista voda samo što se on nije vratio iz boja. Neću sad znati ko je u pravo bio od nas u našim sporovima bez sna i pokoja nedostaje mi on tek sada kad se nije vratio iz boja, nedostaje mi on tek sada kad se nije vratio iz boja. Izletjelo mi je danas, ko proljeće iz zatvora greskom sa ga pozvao: druže, ostavi mi da pušim a odgovor – tišina on se juče nije vratio iz boja, druže, ostavi mi da pušim a odgovor – tišina on se juče nije vratio iz boja. Naši nas mrtvi u nevolji neće ostaviti, naši su umrli kao stražari, ogleda se u šumi nebo kao u vodi i drveće plavo stoji, ogleda se u šumi nebo kao u vodi i drveće plavo stoji. Imali smo i mjesta u zemunici dosta, i vrijeme nam je teklo zajedničko. Sve je to sada samo moje, ali čini mi se da se to ja nijesam vratio iz boja, Sve je to sada samo moje, ali čini mi se da se to ja nijesam vratio iz boja. |
