Partibrejkers

Canzoni contro la guerra di Partibrejkers
MusicBrainzMusicBrainz DiscogsDiscogs Serbia Serbia

PartibrejkersStorica band serba (il cui nome è la trascrizione di "Party Breakers", ovvero "Guastafeste" in inglese) nata nel 1982.



Riporto qui la traduzione letterale (più o meno) della biografia in croato tratta da: http://www.iskon.hr/glazba/najava/page...

Biografia dei Partibrejkers

Il gruppo rock Partibrejkers è nato nell'agosto del 1982 dal cantante Cane (ex dei Radnicki kontrol), il batterista Goran Bulatović Manza (ex Republika.), il chitarrista Nebojša Antonijević Anton (ex BG 5) e il chitarrista Ljubiša Kostandinović (ex Republika). Il primo concerto lo hanno tenuto il 4 ottobre 1982 a “Dadov” come gruppo di supporto dei “Fifties'. Nel corso dell'anno successivo hanno suonato sempre di più e una volta a Zagabria hanno tenuto in tre giorni cinque concerti. Seguiti sempre di più, Johnny Štulić si offre di diventare il loro produttore. Nell'album Ventilator 202 (PGP RTB del 1983) esce anche la sua canzone “Radio utopija”e alla radio vengono passate anche le canzoni “Hiljadu godina” e “Večeras”. Nuove versioni di queste canzoni sono subito uscite nel singolo. Il primo LP l'hanno registrato nello studio di Belgrado “O”, ma la produzione è stata curata insieme ai Koja iz Discipline Kičme. Rhythm and blues da sempre come loro stile, è aumentata col tempo l'energia del punk, cosa che gli ha conferito l'interesse del pubblico con le canzoni "Ulični hodač", "Ona živi na brdu", "Gubitnik", "Ako si...", "Stoj Džoni". L'anno successivo fanno vari cambiamenti di batteristi e bassisti, una volta con loro ha suonato anche il batterista Marko Milivojević (più tardi EKV), e nel 1989 è arrivato Igor Borojević (ex Potop, Banana); nel 1988 doveva finalmente uscire il secondo album che si doveva chiamare “Kobila i pastuv preljubnik”, ma il produttore Goran Dimić non ha voluto mettere tale titolo e l'album si è chiamato “Partibrejkers II”.
Il disco conteneva nuove offerte musicali provenienti da una seria carriera musicale: "Mesečeva kći", "Pet ispod nule" e "Nema cure". In questo periodo MTV ha girato un servizio sul gruppo. All'inizio del 1989 registrano nuovi pezzi. Ha aiutato anche come chitarrista Srđan Gojković Gile degli Električni orgazam. Alla fine del 1989 esce il terzo album “Partibrejkers III” con le hit “Kreni prema meni”, “Zemljotres”, “Hipnotisana gomila” e “Ono što pokušavam sad”. Nel corso del 1990 fanno una grande turnèe jugoslava che presto si configurò come l'ultima, almeno nel confini della Repubblica socialista e federale di Jugoslavia; hanno preso parte come gruppo di supporto a tutti i concerti jugoslavi del gruppo Motorhead. Nel 1991 esce il loro live “Zabava još traje”. Allo scoppio della guerra in Bosnia i membri degli Ekatarina Velika, Električni orgazam e i Partibrejkers hanno formato ad hoc la bend “Rimtutituki” nella quale hanno girato la cinica canzone contro la guerra “Slušaj ‘vamo” della quale la prima voce era Cane. L'uscita di questo singolo, su produzione di Radio B 92, l'avevano promossa nella primavera del 1992 con una festa in camion, circondando le strade di Belgrado. Nel luglio 1992 i “Rimtutituki” hanno cantato a Vienna in luogo chiuso presso un festival contro la guerra e antifascista.
Tra le prime band della Serbia sono arrivati in Slovenia alla fine del 1992. Il pubblico li ha accolti con molto favore, e i media gli hanno concesso una discreta attenzione. Nel 1993 hanno suonato in Grecia e Macedonia, e nell'autunno dello stesso anno hanno partecipato ai concerti simultanei contro la guerra a Praga e Berlino con gli Električni Orgazam, Ekatarina Velika e altri grandi di Zagabria durante l'azione “Chi canta laggiù?”, che fu ripresa anche da MTV. L'anno successivo fanno due concerti in Belgio al festival multimediale. Nel 1994 esce l'album “Kiselo i slatko” che hanno fatto insieme agli ospiti di EKV, Električni orgazam e Bajagini Instruktori. Canzoni come "Molitva", "Ljudi nisu isti", "Hoću da znam", che rimane il loro più grande hit sino ad ora, hanno esercitato una grande impronta sui tempi nei quali sono nate. Dopo ciò, hanno fatto una pausa ma nel 1996 Cane e Anton si sono rimessi al lavoro. Hanno prodotto il CD “Najbolje”, che contiene le canzoni “Ludo i brzo” e “Rođen loš”, prodotte nel febbraio del 1996. Al concerto tutto esaurito tenutosi a Novi Sad nell'aprile dello stesso anno si sono raccolti circa 5000 persone. Il concerto che hanno tenuto allo stadio Tašmajdan il 29 luglio 1996 ha significato il primo grande ritorno del rock'n' roll a Belgrado. Alla fine del 1996 suonano a Francoforte presso un teatro dove ricevono una fantastica accoglienza. Nel febbraio del 1997 tengono presso un club londinese “Zlatni papagaj'”, dove ottengono un entusiasmo generale tra il pubblico della ex Jugoslavia. Nel 1997 il CD “Ledeno doba” con le nuove canzoni “Sjajnija budućnost”,”Sit gladan”, “Dobro radio loše radio”. Il nuovo album viene promosso con un grande concerto per il quindicesimo anniversario dei Partibrejkersa al Kalemegdan. Subito, per la prima volta dopo la guerra, suonano in un concerto tutto esaurito a Sarajevo. Nella successiva compilation “San i java” in un the best of di tutti i loro album, se ne aggiungono due nuove: “Da li sam to ja...” e “Krug”. Alla fine del 2000, giungono o primi passi dopo la guerra in Croazia. Nel 2002 esce il nuovo album “Gramzivost i pohlepa”. All'inizio del 2003 esce la compilation "Kao da je bilo nekad" dedicata a Milan Mladenović e agli EKV, nella quale i Partibrejkersi cantano la canzone “Zajedno”.

Discografia
Singolo
“Hiljadu godina” / “Veceras” (Jugoton 1984.)
Album
“Partibrejkers” (Jugoton 1985.)
“Partibrejkers II” (Jugodisk 1988.)
“Partibrejkers III” (Jugodisk 1989.)
“Zabava još traje” (Sorabia Disc 1992. koncertna kaseta)
“Kiselo i slatko” (PGP RTS / B 92 1994.)
“Najbolje od najgoreg” (Musicland 1996. kompilacija)
“Ledeno doba” (ZMEX 1997.)
"San i java" (Hi Fi Centar 1999. kompilacija)
"Gramzivost i pohlepa" (Hi Fi Centar 2002.)


*

In croato, da http://www.iskon.hr/glazba/najava/page...

Partibrejkersi su nastali u kolovozu 1982. godine u sastavu: pjevač Cane (ex Radnička kontrola), bubnjar Goran Bulatović Manza (ex Republika.), gitarist Nebojša Antonijević Anton (ex BG 5) i gitarist Ljubiša Kostandinović (ex Republika).

Ime su uzeli potaknuti Canetovim prilično razuzdanim ponašanjem u to vrijeme.

Prvi nastup imali su 4. listopada 1982. godine u 'Dadovu' kao predgrupa sastavu 'The Fifties'. Tijekom sljedeće godine su svirali sve intenzivnije, a u Zagrebu su jednom prilikom u tri dana održali pet koncerata.

Pošto ih je pažljivo slušao, za peti nastup zvuk je uradio Johnny Štulić i čak se ponudio da im bude producent. Na ploči Ventilator 202 (PGP RTB 1983.) objavljena je njihova pjesma 'Radio utopija', a na radioprogramima često su emitirani demosnimci pjesama Hiljadu godina i Večeras. Nove verzije tih pjesama ubrzo su objavljene na singlu.

'Partibrejkers I' (1984.)
Prvi LP su snimili u beogradskom studiju 'O', a produkciju su napravili zajedno s Kojom iz Discipline Kičme.





Rhythm i blues u njihovom tumačenju, pojačan punk energijom donio im je interes publike, a pjesme Ulični hodač, Ona živi na brdu, Gubitnik, Ako si.., Stoj Džoni, su ponudile šturi generacijski prepoznatljiviizražaj na albumu Partibrejkers I.

Sljedeće godine obilježavaju česte promjene bubnjara i basiste, jedno vrijeme s njima je svirao bubnjar Marko Milivojević (kasnije EKV), a 1989. godine je došao Igor Borojević (ex Potop, Banana). 1988. godine im je konačno objavljen drugi album koji se trebao zvati Kobila i pastuv preljubnik, ali je dizajner Goran Dimić namjerno izbjegao stavljanje naslova na omot, pa je album nazvan Partibrejkers II.

Ploča je ponudila nove muzičke priloge za ozbiljnu karijeru: Ja se ne vraćam, Prsten, Mesečeva kći, Pet ispod nule i Nema cure.

U to vrijeme MTV je snimio prilog o grupi. Početkom 1989. godine snimaju nove demo snimke. U ulozi ritam-gitariste pomagao im je Srđan Gojković Gile iz Električnog orgazma.

Krajem 1989. godine izlazi im treća ploča Partibrejkers III s hitovima Kreni prema meni, Zemljotres, Hipnotisana gomila i Ono što pokušavam sad.

Tijekom 1990. godine rade veliku jugoslavensku turneju za koju se ubrzo ispostavilo da je bila i posljednja, bar u granicama ex SFRJ. Nastupali su kao predgrupa na svim jugoslavenskim koncertima grupe Motorhead. 1991. godine im izlazi live kazeta Zabava još traje.

Uoči rata u Bosni članovi Ekatarine Velike, Električnog orgazma i Partibrejkersa su formirali ad hoc bend Rimtutituki u okviru koga su snimili ciničnu antiratnu pjesmu Slušaj ‘vamo čiji je glavni vokal otpjevao Cane.

Izlazak singla u produkciji Radija B 92 su promovirali na proljeće 1992. godine svirkom na kamionu koji je kružio beogradskim ulicama. U lipnju 1992. godine 'Rimtutituki' su svirali u Beču na otvorenom prostoru u okviru antiratnog i antirasističkog festivala.

Među prvim bendovima iz Srbije su nastupali u Sloveniji, krajem 1992. godine. Publika ih je odlično prihvatila, a mediji su tome posvetili posebnu pažnju.

1993. godine sviraju u Grčkoj i Makedoniji, a u jesen iste godine su sudjelovali na zajedničkim antiratnim koncertima u Pragu i Berlinu s Električnim Orgazmom, Ekatarinom Velikom i zagrebačkim Vješticama u okviru akcije 'Ko to tamo pjeva?', koja je opet na MTV-ju.

'Kiselo i slatko' (1994.)
Sljedeće godine sviraju dva koncerta u Belgiji na multimedijalnom festivalu. 1994. godine im izlazi album Kiselo i slatko kojeg su snimili s gostima iz EKV-a, Električnog orgazma i Bajaginih Instruktora.


Pjesme kao Molitva, Ljudi nisu isti, Hoću da znam, koja postaje i njihov najveći hit do danas, su ponijele jasan pečat vremena u kome su nastajale.

Nakon toga slijedi pauza u radu grupe da bi 1996. Cane i Anton uz nove članove nastavili rad. Objavili su kompilacijski CD Najbolje od najgoreg na kome su dvije nove pjesme Ludo i brzo i Rođen loš, snimljene u veljači 1996. godine.

Na povratničkom koncertu u Novom Sadu u travnju iste godine okupilo se oko 5000 posjetitelja. Rasprodan koncert koji su održali na gradskom stadionu Tašmajdan 29. lipnja 1996. godine ujedno je predstavljao veliki povratak rock’n’rolla u Beograd.

Krajem 1996. godine sviraju u Frankfurtu u kazališnom prostoru gdje ih je dočekao odličan prijem. U veljači 1997. godine nastupaju u londonskom klubu 'Zlatni papagaj' gdje su okupili oduševljenu publiku s prostora bivše Jugoslavije.

CD Ledeno doba im izlazi 1997. godine u Kojinoj produkciji. Novim pjesmama Sjajnija budućnost, Sit gladan, Dobro radio loše radio potvrdili su da su oni stari.

Novi album promoviran je velikim koncertom kojim je obilježeno 15 godina Partibrejkersa u podnožju Kalemegdana. Uskoro, po prvi put nakon rata, sviraju na rasprodanom koncertu u Sarajevu.

Na sljedećoj kompilaciji San i java uz izbor pjesama sa svih njihovih ploča, dodane su dvije nove Da li sam to ja... i Krug.

Krajem 2000. godine, na red dolaze i prvi poslijeratni nastupi u Hrvatskoj.

'Gramzivost i pohlepa' (2002.)
2002. godine im izlazi novi studijski album Gramzivost i pohlepa. Početkom 2003. godine izlazi CD kompilacija Kao da je bilo nekad posvećena Milanu Mladenoviću i EKV-u gdje Partibrejkersi izvode pjesmu Zajedno.


DISKOGRAFIJA

Singl

'Hiljadu godina'/'Večeras' (Jugoton 1984.)

Albumi

'Partibrejkers' (Jugoton 1985.)
'Partibrejkers II' (Jugodisk 1988.)
'Partibrejkers III' (Jugodisk 1989.)
'Zabava još traje' (Sorabia Disc 1992. koncertna kaseta)
'Kiselo i slatko' (PGP RTS / B 92 1994.)
'Najbolje od najgoreg' (Musicland 1996. kompilacija)
'Ledeno doba' (ZMEX 1997.)
'San i java' (Hi Fi Centar 1999. kompilacija)
'Gramzivost i pohlepa' (Hi Fi Centar 2002.)

Un'altra biografia si trova sul sito ufficiale dei Partibrejkers
http://partibrejkers.net
ma è solo in serbo (ex serbo-croato, variante ekava).