Bella Ciao
Anonymous
| 40b. Bela ćao [Seconda versione serbocroata] | |
| I jednog dana, kad se probudih, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! I jednog dana, kad se probudih I okupator beše tu. U partizane, ja moram poći, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! U partizane, ja moram poći, I tamo naći topli dom. I ako umrem, kao partizan, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! I ako umrem, kao partizan Ti iskopaj meni grob. Sahrani me gore, u planinama O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! Sahrani me gore, u planinama Ispod senke divnog cveta. I svi oni ljudi, koji tu prođu, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! I svi oni ljudi, koji tu prođu Će reći „kakav divan cvet“. I ovo je cvet partiazana O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! I ovo je cvet partizana koji je umro za slobodu. | BELA ĆAO Kad jednog jutra ja se probudih, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! Kad jednoj jutra, ja se probudih, Okupator beše tu. U partizane, ja moram poći, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! U partizane, ja moram poći, Povedi me sada ti. A ako umrem, kao partizan, O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! A ako umrem, kao partizan, Ti iskopaj meni grob. Ti ga iskopaj, u gustoj šumi. O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao! Ti ga iskopaj, u gustoj šumi. I posadi jedan cvet. |
