| CROATO / CROATIAN - Monia Verardi
|
A GUERRA DI PIERU | PEROVI RAT |
| |
Dormi interratu ind'un campu di granu | Pokopan spavaš u žitnom polju |
unn hè a rosula, unn hè u tulipanu | nisu ni ruža ni tulipan |
chì ti veghjanu da l'ombra di i fossi, | koji probde pored tebe od sjene jaraka |
ma sò mille pampasgioli rossi. | nego su tisuća crvenih makova. |
| |
“Longu e rive di u me turrente | Uz obale svoje bujice |
vógliu chè scendinu i luzzi d'arghjentu, | želim da otiđu srebrnaste štuke |
micca i cadaveri di i suldati | a ne više leševi vojnika |
purtati in bracciu da a currente.” | nošeni na rukama od struje. |
| |
Cusì dicii è era d'imbernu | Ovako si rekao to je bilo zimi |
è cum'è l'altri versu l'infernu | kao i drugi ti si išao prema paklu |
marchji intristitu cum'è chì deve, | tužno hodaš kao tko to mora raditi |
u ventu ti sputa in faccia a neve. | vjetar ti pljune snijeg u lice |
| |
Fèrmati Pieru, fèrmati avale | Stani Pero, stani sada! |
lascialu u ventu accarizzatti un pocu, | dopusti da će vjetar proći kroz tebe |
di i morti in battaglia ti porti a voce, | to ti nosi glas palih boraca |
chì dò a so vita ebbe in cambiu una croce. | tko je dao život, dobio je natrag križ. |
| |
Ma tu ùn lu sintisti è u tempu passava | Pa ti nisi ga čuo i vrijeme je prošlo |
cù e stagioni à passu di giava | s godišnjim doba korakom jednog marša |
è ghiunghjisti à passà a fruntiera | a ti si jednog lijepog proljetnog |
ind'un bellu ghjornu di primavera. | dana prelazio preko granice |
| |
È mentre marchjavi cù l'anima in spalla | A dok si marširao s dušom na ramena |
vidisti un òmu in fondu à la valla | vidio si muža na kraju doline |
chì avia u to listessu identicu umore | koji je imao tvoje takvo isto duševno raspoloženje |
ma l'uniforme di un altru culore. | pa samo je bio u drugoj boji uniforme. |
| |
Sparali Pieri, sparali avale, | Pucaj na njega, Pero! Pucaj na njega sada! |
e dopu un colpu sparali torna | I poslije jednog hitca, pucaj na njega opet |
tan'à chè un lo viderè dissanguatu | dok ga nećeš vidjeti beskrvan |
cascà in terra è copre u so sangue. | dok padne na zemlju pokriti svoju krv. |
| |
“È sì li sparu in fronte o in u core | Ako mu pucam u celo ili u srce |
sultantu u tempu averà pè more, | on će samo imati vrijeme umrjeti |
ma u tempu à me resterà pè vede, | pa meni će ostati vrijeme |
pè vede l'ochji d'un òmu chì more.” | vidjeti muževe oči koji umire. |
| |
È mentre li faci tuttu sto piacè, | I dok ti potrudiš za njega |
quellu si gira, ti vede è hà paura | on se okrene, vidi te i ima strah |
in una stonda agguanta u fucile | i dok uzme artiljeriju, |
e ùn ti rende micca a curtesia. | on ne odvrati tebi tvoju udvornost. |
| |
Cascasti in terra senza un lamentu | Padao si na zemlju bez jadanja |
è lu capisti ind'un solu momentu | a ti si odmah opazio |
chè u tempu ùn ti serebbe abbastatu | što neće ti vrijeme biti dosta |
pè chere perdonu pè ogni peccatu. | moliti za oproštanje zbog svakog grijeha. |
| |
Cascasti in terra senza un lamentu | Padao si na zemlju bez jadanja |
è lu capisti ind'un solu momentu | a ti si odmah opazio |
chè a to vita finia in quellu ghjornu | da je tvoj život savršio toga dana |
è ùn ci serebbe statu ritornu. | i da neće uopće biti nikakav povratak. |
| |
“Ninetta mia, pè crepà di maghju | Ivanka moja, treba puno hrabrosti |
ci vole tantu, troppu curaghju. | raspuknuti se u svibnju |
Ninetta bella, drittu à l'infernu | Ivanka lijepa, bio bih htio ići |
preferia andacci d'imbernu.” | ravno prema paklu zimi. |
| |
È mentre u granu ti stava à sente, | A dok te žito čulo |
indu e mani stringhjii u fucile, | na rukama si pograbio pušku |
indu a bocca stringhjii parolle | stisnuo si riječi u ustima koje su bile |
troppu ghjalate pè strughjesi à u sole. | previše sledjene okopnjeti ispod sunca |
| |
Dormi interratu ind'un campu di granu | Pokopan spavaš u žitnom polju |
unn hè a rosula, unn hè u tulipanu | nisu ni ruža ni tulipan |
chì ti veghjanu da l'ombra di i fossi, | koji probde pored tebe od sjene jaraka |
ma sò mille pampasgioli rossi. | nego su tisuća crvenih makova. |