Polako kamen postaje crven,
Nebo gori, umire tiho
Koraka nema, od smrti sakriven,
Bez noktiju grebe za život mahnito
Sarajevo, moje Sarajevo,
Ubili su moje Sarajevo!
Dimnjaci duša otrovali su Boga,
Prsti su srasli za tuđe vratove
Umorni ašovi spavaju kraj groba,
Uvek su vojnici mrzeli ratove!
×