Toplina njena polako već blijedi...
Nestaje svjetlost u njenim očima.
Niz obraz klize suze pomješane s krvlju...
Njezino lice ja sam sanjao noćima.
Dok sam drhturio na hladnome vjetru,
Dok sam ležao u blatu rovova,
Dok sam zarivao nož pod rebra,
Tamnoj silueti što je zalutala.
U zraku se izvija truli miris smrti,
Sablasan dah ispunjava osjetila,
Posvuda uokolo je izmaglica dima,
Noćas je smrt opet zemlju posjetila,
Posljednjim snagama mi šapuće riječi,
Napinje grudi kako bi se oprostila...
Skrivam lice jer nikako ne želim,
Da zadnje što vidi su moje oči u suzama...
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Oko mene se zgarišta dime,
Posvuda lelek i zbor jauka.
Očajnički stišćem mlitavo tijelo...
Svjetovnu ljušturu što se ohladila...
Sada lako vidjeti besmisao,
Dok lutam po svijetu kao sjena bez obrisa.
Nikad neću moći zaboraviti,
Smrtni hropac kojim je izdahnula!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više poljubac na kiši!
Nikad više šetnja pod krošnjama!
Nikad više išta lijepo u meni!
Slomiti ću pušku golim rukama!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Ratova mržnje i nacionalizama
Nestaje svjetlost u njenim očima.
Niz obraz klize suze pomješane s krvlju...
Njezino lice ja sam sanjao noćima.
Dok sam drhturio na hladnome vjetru,
Dok sam ležao u blatu rovova,
Dok sam zarivao nož pod rebra,
Tamnoj silueti što je zalutala.
U zraku se izvija truli miris smrti,
Sablasan dah ispunjava osjetila,
Posvuda uokolo je izmaglica dima,
Noćas je smrt opet zemlju posjetila,
Posljednjim snagama mi šapuće riječi,
Napinje grudi kako bi se oprostila...
Skrivam lice jer nikako ne želim,
Da zadnje što vidi su moje oči u suzama...
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Oko mene se zgarišta dime,
Posvuda lelek i zbor jauka.
Očajnički stišćem mlitavo tijelo...
Svjetovnu ljušturu što se ohladila...
Sada lako vidjeti besmisao,
Dok lutam po svijetu kao sjena bez obrisa.
Nikad neću moći zaboraviti,
Smrtni hropac kojim je izdahnula!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više poljubac na kiši!
Nikad više šetnja pod krošnjama!
Nikad više išta lijepo u meni!
Slomiti ću pušku golim rukama!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Ratova mržnje i nacionalizama
×
![]()
